Xportal 2.0

Autor: Pravo(m) u glavu (O autoru)
PRAVO(M) U GLAVU

objavljeno 27.11.2006 10:33:09

Zasluge za osamostaljenje nisu istodobno i pravo na pljačku vlasništva zakonitih vlasnika, svojih građana. Osamostaljenje znači demokratsko ponašanje u stvaranju zakonskog ozračja jednakoga za sve; upravljanje nacionalnim bogatstvom i poštivanje prava vlasništva onih koji su to vlasništvo zakonski stekli svojim radom.

Pretvorba a osobito privatizacija, koje su provedene u ratnom razdoblju osamostaljivanja Republike Hrvatske, zapravo su poništeni procesi.
Tako određuju: Ustav Republike Hrvatske; Hrvatski sabor u donesenim Zaključcima; Ured Državne revizije u svojim Nalazima; Međunarodni ugovori ratificirani u Hrvatskome saboru; Zakoni koje je donio Hrvatski sabor, a sve je to bjelodano pokazala i dokazala Udruga nezakonito razvlaštenih dioničara „Kulin Ban“, iz Zagreba, u svojim analizama u kojima je sintetizirala sve navedene zakonske osnove kojima su, zapravo, poništeni pretvorbeno-privatizacijski procesi.
Zakoni se provode, a ne tumače!
Pa bi se moglo reći: Car je gol! Car je metafora za vlast. Pa ako je metafora gola, onda su gole i njene prateće ljepotice – nešto starija i još uvijek vrlo poželjna mamica Pretvorba i njena zanosna kćerkica Privatizacija.
Krivci su, zna se, političke stranke, institucije sustava, i pojedinci u njima, dakle svi oni koji su kreirali, donosili, potpisivali i nisu provodili zakone, te kreirali, donosili, potpisivali i nisu provodili odluke temeljem tih propisa.
Većina odluka donesena je dvojbenim tumačenjem zakona i odredbi sa zakonskom snagom, a ne njihovom primjenom. Jer zakoni se primjenjuju, ne tumače se kako kome padne na pamet!
Naravno, sve je rađeno u interesu određene grupacije koja je počinila pljačku vlasništva svih građana Republike Hrvatske, a naročito umirovljenika i njihovih obitelji.
Zakoni za jednokratnu upotrebu
Pljačka je izvedena dobro sinkroniziranom akcijom oduzimanja zakonskih prava na dionice poduzeća koji smo svi mi stvarali tijekom svoga radnog vijeka.
Odgovornost svih onih koji su u tom prljavom poslu sudjelovali da se vrlo lako dokazati budući da su sve pljačkaške radnje opisane i sankcionirane u brojnim hrvatskim zakonima.
Točno je da su političke stranke pokušale, kao, ozakoniti tu grozomornu pljačku u novijoj europskoj povijesti, donošenjem u Hrvatskome saboru raznih odredaba i propisa, gotovo za jednokratnu upotrebu.
Neki su tako donošeni zakoni i propisi trajali od 29 sati do najviše tri mjeseca, a tek kadšto i nešto duže.
Sve se svodilo na to da se tako ozakoni oduzimanje zakonsko stečenog vlasništva. Putem nezakonitih otimačina banaka otete su ogromne vrijednosti, kao što su hoteli, poduzeća, nekretnine itd. Svega što je nastalo kao rezultat minulog rada mnogih generacija.
Dakako, takvi su zakoni suprotni međunarodnim Konvencijama, koje je Hrvatska baštinila kao pravnu stečevinu iz bivše države. A da i ne spominjem Ustav Republike Hrvatske.
Tu zbrku pokušalo se još više zakomplicirati donošenjem zakona koji su bili u suprotnosti s već donesenim zakonima.
Aneks G
Političke stranke, iste one koje su kreirale, donosile, potpisivale i nisu provodile zakone, te kreirale, donosile, potpisivale i nisu provodile odluke temeljem tih propisa, koje su sudjelovale u takvim radnjama od 1990. godine, a kojima su pljačkale građane svoje države, potpisaše Međunarodni ugovor s bivšim Republikama SFRJ, a sadašnjim samostalnim državama, i ne samo što ga potpisaše nego ga i ratificiraše i unesoše u pravni sustav Republike Hrvatske.
Iz takvih je Ugovora nastao i Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Međunarodni ugovori, Narodne novine, 2/04), gdje u Aneksu G doslovno stoji:
Članak 2.
1) a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.
Članak 8.
Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država slijednica.
Navedeni Zakon je po važnosti, odnosno rangu, prema Ustavu Republike Hrvatske, odmah iza ustavnih odredbi, a iznad nacionalnog zakonodavstva.
Ovaj Zakon u svojim odredbama kaže i ovo:
Članak 9.
Ovaj Ugovor države slijednice moraju provoditi u dobroj vjeri u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i u skladu s međunarodnim pravom.
Članak 10.
Na ovaj Ugovor ne mogu se stavljati rezerve.
Utjeha: nema zastare
Tko opstruira navedene zakonske obveze, nastale ratifikacijom međunarodnih ugovora, i u čije ime?
Tko su oni koji su zainteresirani za nezakonita ponašanja institucija države i zaposlenih u njima?
Tko zadržava provođenje poništenje procesa pretvorbe i privatizacije ?
Zna se tko! Svi oni koji su sudjelovali u političkom i gospodarskom životu Republike Hrvatske i koji su mogli sudjelovati u pljački vlasništva nastalog na minulom radu; oni koji su opljačkali, u ratno doba, svoje građane, a sad se kriju iza zasluga za osamostaljenje Republike Hrvatske.
Zasluge za osamostaljenje nisu istodobno i pravo na pljačku vlasništva zakonitih vlasnika, svojih građana.
Osamostaljenje znači demokratsko ponašanje u stvaranju zakonskog ozračja jednakoga za sve; upravljanje nacionalnim bogatstvom i poštivanje prava vlasništva onih koji su to vlasništvo zakonski stekli svojim radom.
Zakon o ratnim profiterima je conditio sine qua non za građane Republike Hrvatske, ali ne s ovim političkim partijama.
Udruga nezakonito razvlaštenih dioničara, „Kulin ban“, pokrenula je mnoge postupke za povrat vlasništva nezakonito razvlaštenih vlasnika dionica. Postupci su temeljeni na zakonima koji su doneseni; inzistiranju na provođenju Saborskih zaključaka; na poštivanje međunarodnih Konvencija i Ugovora koji su ratificirani i koji su na snazi. Samo je, dakle važećim Zakonima, tako moguće oduzimanje ratne dobiti ratnim profiterima i stavljanje tih sredstava u funkciju naknade štete oštećenima, te pokretanje proizvodnje na stvarnim i pravnim osnovama, a ne na tuđem opljačkanom vlasništvu.
Naime, pravni posao koji nije od početka zakonit, protekom vremena ne može postati pravno valjan; takav se nezakonit posao mora poništiti, proglasiti ništavim.
Zastare za takve poslove nema, ma što o tome trabunjali razni „uvaženi“ mudraci i dežurni mislioci političkih partija.
Primjera je bezbroj, pa ako vas zanima mogu ih na ovoj adresi i navesti, premda mi je već mučno od tih budalaština.

Sulejman T

posjeta (825), komentara (0)

Da biste komentirali, morate se registirati

Ocjene ovog članka

POZITIVNE OCJENE:

Vibbi,

NEGATIVNE OCJENE: